U praksi se često mešaju termini službeni put u inostranstvo i upućivanje zaposlenog na privremeni rad u inostranstvo, iako se radi o dva pravno i organizaciono različita oblika angažovanja zaposlenog van matične zemlje. Jasno razlikovanje ova dva pojma važno je kako za poslodavce, tako i za zaposlene, posebno sa stanovišta radno-pravnih odnosa i socijalnog osiguranja.
Ono što pre svega razlikuje ova dva pojma je svrha upućivanja zaposlenog i pravnо-administrativni okvir. Službeni put je privremen i logistički jednostavniji, dok upućivanje zahteva širu pravno-kadrovsku pripremu i usklađivanje sa zakonodavstvom obe zemlje.
Ako je razlog odlaska zaposlenog u inostranstvo neki od razloga koji su predviđeni Zakonom o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo (rad u okviru izvođenja investicionih i drugih radova i pružanja usluga, rad ili stručno osposobljavanje i usavršavanje za potrebe poslodavca u poslovnim jedinicama poslodavca u inostranstvu ili u okviru međukompanijskog kretanja po osnovu pozivnog pisma) radi se o upućivanju zaposlenog na rad u inostranstvo, bez obzira na to ako je i kratkotrajno.
Službeni put predstavlja kratkotrajan boravak zaposlenog u inostranstvu radi obavljanja posla za potrebe poslodavca (npr. sastanci, konferencije, pregovori i sl.).
❕ Važna napomena : Ako službeni put u inostranstvo traje duže od 30 dana u kontinuitetu, odnosno 90 dana ukupno sa prekidima u toku kalendarske godine, u tom slučaju primenjuju se odredbe Zakona o upućivanju zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo.
U tabeli koja je prikazana na fotografiji ispod možete pogledati koje su ključne razlike između navedenih kategorija.
